Svakodnevni život često donosi niz situacija koje ne stižemo da preradimo u potpunosti, bilo da je u pitanju pritisak na poslu, emotivni izazovi ili brige koje nas ne napuštaju ni tokom odmora. Sve to što ostaje zarobljeno u našem unutrašnjem svetu, telo vrlo često odluči da izrazi na sebi svojstven način, kroz razne simptome.

Nisu retke situacije kada se pojavi glavobolja, stezanje u grudima, vrtoglavica ili problemi sa stomakom, a da lekarski nalazi ne pokazuju konkretan fizički uzrok. Upravo tu dolazimo do psihosomatskih reakcija, spoja psihe i tela u kojem emocije, stres i mentalno opterećenje direktno utiču na fizičko zdravlje.

Povezanost misli, osećanja i fizičkih simptoma

Naša psiha i telo funkcionišu kao jedinstven sistem. Kada ne izražavamo emocije, potiskujemo brige ili se suočavamo sa konstantnim stresom, telo postaje kanal kroz koji se te emocije ipak ispoljavaju. Simptomi kao što su ubrzan rad srca, grčevi u stomaku, bolovi u leđima ili gušenje bez jasnog fizičkog uzroka mogu biti direktna posledica unutrašnje tenzije.

Negativne misli i nerešeni konflikti često vode ka razvoju psihosomatskih poremećaja jer se organizam nalazi u stanju produženog stresa. Autonomni nervni sistem, koji upravlja funkcijama poput disanja i varenja, reaguje kao da se nalazi u opasnosti, iako stvarne pretnje nema.  Važno je ne ignorisati takve signale i ne pokušavati da ih guramo pod tepih. Telo reaguje kad mu ponestane drugih načina da ukaže da je nešto duboko narušeno. Učenje kako da se povežemo sa sobom i osluškujemo unutrašnje procese prvi je korak u rešavanju problema pre nego što se manifestuju kroz zdravlje.

Kratak dah na nervnoj bazi i kako ga prepoznati u telu

Jedan od najčešćih simptoma koji se javlja u stanjima emocionalne uznemirenosti je kratak dah na nervnoj bazi. Mnogi ljudi ga pogrešno tumače kao simptom kardioloških ili plućnih problema, što dodatno povećava anksioznost. Međutim, kada svi medicinski nalazi budu uredni, ostaje pitanje odakle onda dolazi osećaj da ne možemo da udahnemo do kraja?

Kratak dah na nervnoj bazi, odnosno koji je izazvan psihološkim stanjima obično se javlja naglo, u trenucima stresa, napetosti ili paničnih reakcija. Može se pojaviti kao osećaj gušenja, pritiska u grudima ili kao nemogućnost da se nadišemo. Telo tada reaguje na stres kao da je u opasnosti, aktivira se borba ili bekstvo, što remeti prirodni ritam disanja. U takvim trenucima, tehnike svesnog disanja, relaksacije i razumevanje da je u pitanju reakcija nervnog sistema mogu značajno pomoći. Osobe koje se suočavaju sa simptomom, kao što je kratak dah na nervnoj bazi, trebalo bi da razmotre psihološku podršku, jer se problem retko rešava samo fiziološki. Oslobađanje unutrašnjeg pritiska vodi i ka oslobađanju daha.

Najčešće psihosomatske tegobe kod savremenog čoveka

U savremenom društvu, gde se tempo života neprestano ubrzava, psihosomatske tegobe postaju sve učestalije. Jedne od najčešćih su: hronične glavobolje, problemi sa varenjem, bolovi u mišićima, nesanica, kao i razne vrste kožnih oboljenja. Sve ove tegobe imaju jednu zajedničku crtu, često nemaju jasno medicinsko objašnjenje, ali su svakako stvarne i ograničavajuće.

Zanimljivo je da se psihosomatski simptomi neretko javljaju kod osoba koje su sklone perfekcionizmu, potiskivanju osećanja, ili imaju visok nivo unutrašnje odgovornosti. Njihovo telo preuzima ono što um ne želi ili ne ume da preradi. Takođe, osobe koje su duže vreme izložene stresnim situacijama bez adekvatnog mehanizma rasterećenja češće razvijaju ovakve oblike poremećaja. Psihosomatske tegobe nisu slabost, one su poziv na dublje razumevanje sopstvenih granica i potreba.

Pristupi koje kombinuju psihoterapiju i fizičku relaksaciju

Psihosomatski simptomi najbolje se tretiraju kroz kombinovani pristup, koji ujedinjuje rad na mentalnom i fizičkom nivou. Psihoterapija pomaže da se identifikuju potisnute emocije, obrasci ponašanja i traumatska iskustva koja su ostavila trag na telu. Kroz razgovor, refleksiju i podršku, osoba može da nauči kako da konstruktivno kanališe stres i time umanji njegove fizičke posledice. Fizička relaksacija, kroz vežbe disanja, progresivnu mišićnu relaksaciju, jogu, masažu ili čak rekreativno kretanje, doprinosi umirivanju tela i vraćanju osećaja kontrole. Ono što se pokazuje kao najefikasnije jeste usklađivanje oba pristupa. Nije dovoljno rešavati samo telesne simptome ako se ignoriše njihov emocionalni uzrok. Psihološki rad postaje delotvorniji kada telo nije u stanju stalne napetosti. 

Razumevanje psihosomatskih reakcija znači prihvatanje da naše telo ne funkcioniše odvojeno od našeg emocionalnog i mentalnog sveta. Ono je naš najverniji saveznik i kada nam pomaže da funkcionišemo, i kada nam šalje signale da nešto nije u redu. Ne postoji univerzalno rešenje, ali postoji mnogo načina da se telo i um usklade. Kroz kombinaciju psihoterapije, relaksacionih tehnika i pažnje prema sebi, možemo naučiti da čitamo jezik svog tela i da se brinemo o sebi na dubljem, celovitijem nivou.